< | lipanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: xzaboravljenax@net.hr
Blogovi Koje Rado Posjecujem....
Mračna Vila
Anđeo Dobrog Naboja
Black Sweet
Savršena
Mrtvo Srce
Luda priča
hearth of glass
Carmina
Poslednja Igra Leptira -
Otici cu dok spavas
Otici cu dok spavas,
psovacu opet skripu tvog parketa...
Ne budi se, moram da odem,
ponecu samo par cigareta
Otici cu dok spavas,
zaboravi broj moga telefona...
Ne trazi me, velik je svet
cujem od nekud zvuk aviona
Ja idem bez zvezdanog sjaja,
ponekad covek bezi od srece
Idem, ostavljam senke...
Umem da cekam al' vreme nece...
Ti možeš drugoj
U zagrljaj pasti
I drhtati poput morske pjene
Al na vrhuncu svoje strasti
Gledat ćeš nju
A vidjet ćeš mene
Evo,prošlo je već gotovo dva mjeseca od mog posljednjeg posta. Jednostavno nisam imala vremena. A dogodilo se toliko toga.... Toliko sam zabrljala ocjene da je u jednom trenutku bilo upitno hoću li proći razred! Srećom,riješila sam to,iako se za matematiku nije znalo do poslijednjeg sata....i na kraju prošla s četiri. Već mjesec dana sam (Jučer,27.6.bilo nam je točno mjesec dana) s jednim predivnim dečkom i sad kada je škola gotova čini se da je napokon sve u redu. Samo kada ne bi bio toliko daleko.... Svaki vikend kada ga pratim na vlak ujutro mislim da ću umrijeti....i da nema šanse da ću izdržati tjedan dana do ponovnog susreta. Ali eto ide to nekako već mjesec dana i doista vjerujem da se isplati truditi oko toga jer nikada do sad nisam osjećala nešto slično.
A što se tiče ovog bloga.....nadam se da ću ga nastaviti pisati.... Nisam sigurna jer u ova dva mjeseca gotovo da mi i nije nedostajao,ali to će se sada,budući da imam dosta vremena,promijeniti. Možda. Vidjet ćemo. U svakom slučaju,nedostajali ste mi i jedva čekam da vidim što ima kod vas. Veliku pusu vam šaljem......
Ne znam zašto uopće pišem kad vidim da me više ne volite kao nekada,ali ovaj blog mi je uvijek služio da olakšam dušu pa neka tako bude i sada,a tko ne želi,ne mora dolaziti.
Daaaavnog 14.4. Kada sam slavila svoj rođendan bilo je stvarno fenomenalno. Pila sam,nisam se napila,ali cijelu noć sam plesala i ovo mi je definitivno najbolji rođendan. Šesnaesti je pa neka je :).
E,ali prošlu subotu sam se tako ubila.... O moj Bože. Mislim,nije to bilo ni tako grozno,znala sam ja za sebe,ali prvi mi je puta pa....
Zamalo je pala jedna brija,ali jebiga....ništa od toga. Zahvaljujući mom bratiću. Hvala,hvala. A trebalo mi je to....onaj kurviš čitavo vrijeme bio je s onom svojom.....zbog toga sam i popizdila i slistila onaj Brendi.
Hvala mom najdražem Filipu na triježnjnju :). Mislim,na pokušaju istoga :). (Neuspjelom :)
Enivej,it was ok...do next morning. Glava pili....želudac da i ne spominjemo.... I rekoh sebi:"E,srećo moja,bome nećeš više!"
I neću. Do prve prilike :).
A ne,zezam se. Zbilja je bilo užasno. Malo sam pretjerala. Kako reče Ivan-tko mi je kriv kad ne znam pit.
I ne bi sve to bilo tako grozno da me osoba koju sam jako voljela i za koju sam mislila da mi je prijateljica nije jako povrjedila. I jebeš ti taj život kad nemožeš vjerovati apsolutno nikome. Plus još to što je i Filip na njenoj strani. Mislim,poriče to,ali djela govore za sebe. Ma jebeš ti to prijateljstvo kad se ja ne mogu osloniti na tebe. I kad ćeš me sjebat kad god ti padne na pamet. I,isuse,što mrzim takve ljude što su sa svima super dobri,a iza leđa mu seru. I....i ne znam više. Ljuta sam,i povrijeđena (ništa novo) i trenutno nikome ništa ne vjerujem. Želim ići van,želim se zabavljati i plesati,a ne mogu, bolesna sam. Želim,ako ništa drugo barem učiti jer imam (ok,previše me sram reći koliko) komada. Želim se opet smijati i prestati pokušavati vratiti neka vremena,ljude,događaje koje ne mogu. I prihvatiti da se ljudi mijenjaju...bez obzira koliko to mene boli i da treba krenuti dalje....da....dalje....
Šaljem vam svima velku pusu....sada ću prestati. idem. volim vas. cao
ej narode....nedostajali ste mi....po komentarima vidim da ipak nisam zaboravljena....što je doista lijepo...nema me prilično dugo....to je zato jer UOPĆE ne smijem na net. Sad sam kod bratića na roćkasu,pa sam iskoristila priliku da s njegovog kompa napišem post...
u školi je krenulo na bolje....ove praznike namjeravam iskoristiti za štrebanje..i za zabavu of course....
sutra mi je rođendan....dolazi rodbina...bit će para........treba trpit klince....rođake....
ali zato iduću subotu i i još jednom
Ubit ću se (od alkohola,naravno)....a jebiga,ipak mi je šesnaesti...znate,jedva čekam sutra....da vidim hoće li me se neke osobe sjetiti....možda je to glupo...uopće misliti o tome....ali ne mogu si pomoći.
eto,pusam vas....idem odgovorit na komentare....sve vas puno volim....cao
AJDE BEŽI
Ja bled k'o krec
Od bola sam se prosto gusio
Jos samo rec
I znam da bih se odmah srusio
Zelim ti cistu savest
Sa mirnim snovima
Ljubav i sveze meso
Deli sa nekim novima
Uuu.. 'ajde bezi! Uuu.. napolje!
Uuu.. za nas to je! Uuu.. najbolje!
Hocu da budem malo sam
Ti znas, ja znam
Prezivecu i sve u redu je
Da budem sam
To meni tako valjda sleduje
Necu ti nista reci
Tuzan sam, nisam ljut
Zalupi jako vrata
Bolje pozuri, srecan put
Uuu.. 'ajde bezi! Uuu.. napolje!
Uuu.. za nas to je! Uuu.. najbolje!
Hocu da budem malo sam
Blašević-Poslednja nevesta
Vesnik svadbe po sokaku svuda je...
Brinu snajke šta će koja mesiti...
Neko mi se, kanda, skoro udaje?
Moralo se i to jednom desiti...
Tu livadu ja sam prvi kosio...
Pričam više nego što bih smeo...
Ajde... Odavno bih je zaprosio...
Da sam samo hteo...
Vetrić glanca krune granja...
Tamiš nosi par lokvanja...
Račun svedi: šta sad vredi mladost, tričava?
Nevažno je to sve skupa...
Sećanje je smešna lupa
Koja sitne stvari uveličava...
Oprezno s tom violinom...
Ona čezne za tišinom...
Ko da škakljaš anđelčiće vrhom gudala...
A Nju nemoj pominjati...
Neće svet zbog toga stati...
Neće biti prva što se udala...
Nista lakše nego sebe slagati...
Ništa lakše neg se nasmrt opiti...
Ništa teže nego zalud tragati...
Od sto drugih nju sam hteo sklopiti...
Srce cupka, al misao okleva...
Čeka da se stvari same dese...
Tuga lepše zvuči kad se otpeva...
Pesma sve podnese...
Bog je katkad pravi šeret...
Na strmini doda teret...
I potura Nedohvatno da se dohvati...
Bog je dobar... Kako kome...
Bolje ne pitaj o tome...
Ućutacu ili ću opsovati...
Polagano, Šanji-bači...
Ti si znao šta mi znači...
Ko da heklaš paučinu vrhom gudala...
Kad pred crkvom baci buket
Neka padne, kao uklet...
Neka bude zadnja što se udala...
Samo bol je u životu siguran...
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor...
Nisam tužna.... Novost :) ( da ne bi netko pomislio zbog ove Đoletove "pesme").... Zapravo sam baš super..... Dobila sam novi mob... (i konačno bacila onu kantu :).... Dvije nove majice iz benetona.... Naštrebala geografiju i kemiju pa se javljam ovih dana.... A jutros sam imala predivno buđenje.... :) Tako da mi se čak nije ni bilo teško ustat i ić na nulti sat.... :)
I jedva čekam trideset prvi treći...možda vam jednom otkrijem zašto....
eto,idem učit jer ovaj tjedan pišemo SVE testove i SVI pitaju....
Pusam vas........nadam se da ste mi dobro i sretni kao ja.... :)
eto mene napokon. znam da se dugo nisam javljala,ali tu je ta glupa škola,a i četiri jedinice koje sam već uspjela dobiti. ništa me ne zanima više. ni izlasci,ni dečki....ništa. a bome ni škola. učila sam,recimo,za taj test iz matiše ko mutava. ono,baš sam učila. i dobijem jedan. tako mi se zgadio taj predmet da je to nevjerojatno. sva sam neka sjebana. ni vamo ni tamo....učim bez imalo razumijevanja. ništa ne ulazi u glavu a majke ti šta sam ja mentalno retardirana??? ne znam više.... idući tjedan se javljam da ispravim te jedinice....valjda će se srediti sve to. idem sad malo vas obić...moram požuriti jer u devet idem s Filipom van....frendici iz razreda je rođendan pa ćemo malo navratit...
eto,pusa svima...
VLADO GEORGIJEV-LAGALA SI ME
Evo pisem ti, nisam dosao
danas ja sam ipak shvatio
da u ljubavi nismo ti i ja
a bila mi je zelja, istina
Sve sam cinio da bih te imao
i ne znam sta sve nisam radio
sebe trazio i tebe branio
a ti ni hvala nisi rekla nikada
samo...
lagala si me...lagala si me
i da me nadjes
kasno je
lagala si me
o, lagala si me
i da me nadjes
kasno je
Evo pisem ti,ti ces citati
i sta ce tebi ovo znaciti?
Dal’ ces zaliti, tiho plakati
il’ ces samo moje pismo baciti?
A sve sam cinio da bih te imao
i samo sam se dobrom nadao
sebe trazio i tebe branio
a ti ni hvala nisi rekla nikada
i... lagala si me, lagala si me...
Andjeo cuvar
U bolesti i u zdravlju
u bogatstvu i u bedi
tvoj sam andjeo cuvar
U sreci i u nesreci
u moci i u nemoci
tvoj sam andjeo cuvar
Da kad me zovnes, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
verni andjeo cuvar
I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavolis
ko tebe andjeo cuvar
Ref.
U dobru bicu dobar
u zlu jos dva put bolji
bicu ja
Da dignem te kad padnes
i ne dam ti da stanes
i podnosim ako ljubis drugoga
Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar
Sto ne moze nikad covek
to andjeo uvek moze
al' malo, malo mu treba
Taj ljudski oblik dobije
i pravo lice otkrije
malo, malo mu treba
Da zavidi i udari
da boli ga i krvari
malo, malo mu treba
Zato mi nista ne veruj
i gresnom rukom ne miluj
jer malo, malo mi treba
Ref.
Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar
A ti neces, a ti neces
tvoj da budem
ni andjeo, ni covek
A ti neces, a ti neces
moja biti
ni na zemlji, ni na nebu
Ref.
Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar
Eto,tek da nešto napišem...malo nisam baš sva svoja. Ispričam vam možda u idućem postu. Ova gimnazija je zajebana. Ili sam ja preglupa za nju. No,dobro. Ovaj vikend definitivno nema odmaranja. Samo štrebanje,štrebanje,štrebanje...
U sobotu se,hvala bogu,MORA van...nisam bila tisuću godina...još ako mi je Filip i dalje bolestan...
Enivej,da skratim. Sve vas pozdravljam... nekima šaljem pusu...
Nadam se da ste mi dobro...sretni i nasmijani...i da vas nije uhvatila ova glupa gripa (mislim,ono,prošli tjedan od nas trideset i troje-desetero u razredu. Sprdnja. Baš su nas mogli i kući pustit :)
I tako...idem ja sam...pusssach
Veljača...mjesec zaljubljenih...
Ne znam da li sam zljubljena,ali sretna svakako jesam
Ovih dana mi je zbilja fenomenalno...riješila sam neke stvari koje su me mučile...škola je ok...izašla sam par puta s onim slatkim dečkom...
Nekako se čini da je sada sve na svom mjestu. Pomalo me to plaši. Samo čekam kada će se sve raspasti...kada će se dogoditi nešto što će sve upropastiti...
Kad bolje razmislim,ma briga me,znate? Uživat ću u ovome sada,a ako se nešto loše baš mora dogoditi...ja tu ništa ne mogu.
Ponekada pomislim na ono što je bilo...na svog "medu" i na to kako je sve završilo. Ne mogu ga mrziti. Da nekoga mrziš mora ti biti stalo...meni više nije. Istina,ponekad se sjetim nekih njegovih provala,pjevanja,pusa,i kako se smijao na glas. I drago mi je što sam ga poznavala. I još uvijek ponekad pustim pjesmu "Prljavog Kazališta" i poželim mu ćuti glas. Ali to su samo momenti. Drago mi je što se još uvijek mogu sjetiti i dobrih stvari koje su se dogodile među nama.
Ne znam...danas sam tako sretna...i optimistična...i vjerujem da...što god da se dogodilo bit će u redu.
Ja sad idem prije nego mi padne na pamet još kakva glupost
I ostavljam vam pjesmicu...i pusu...
Bajka o ljubavi
Budim se u svijetu koga mrzim
Još uvjek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa
I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim
Budim se u svijetu koga mrzim
I do|e mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe
I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...
Ne znam koji mi je vrag ovih dana. Malo sam presretna,malo šizim... Onda se sjetim bivšeg. (onog prvog i jedinog,za kojim još uvijek patim) pa pustim tamo neke pjesme i dođe mi da cmizdrtim i mislim si "zašto,zašto,zašto?? zašto kad je bilo tako lijepo?",onda mi padne na pamet to da on sad ima neku tamo novu glupaču s kojom se vucara okolo i da je prema meni bio svinja,pa izađem van i super se zabavim. U svakom slučaju-potreban mi je psihijatar.
A sad štafetica...stigla je i do mene,pa sad srećo ne budi govno i napiši pet stvari koje drugi ne znaju o tebi. A ne da mi se. Ali evo:
1.Nisam zlopamtilo. I to je možda moja najveća mana. U tome najviše griješim. Strašno lako planem,ali u stanju sam sve zaboraviti vrlo brzo. I kada se snekim posvađam uvijek zaboravim ono što je bilo loše,uopće mi to više nije važno. Pamtim sve ono lijepo,sve one sitnice koje su mi bile drage kod nekoga i nedostaje mi to.
2.Totalno sam djetinjasta. Ono,gledanje crtića(spiderman rules :),plišane igračke po sobi i tome slično. Također mogu biti vrlo ozbiljna kada treba. Ali ne volim ljude koji ne shvaćaju zezanciju,koji uvijek moraju biti zreli i odrasli. To je dosadno...
3.Volim čitati. Ali ne baš sad Šenou ili takvo šta :). Nitko to ne može shvatiti i svi misle da sam pukla. To je istina,ali knjige nisu kao ljudi. knjige vas nikada neće iznevjeriti. Ako je knjiga bila dobra i uživali ste čitajući je,neće se za dva mjeseca potpuno promijeniti i postati hladna i čudna. (a,bože,što pišem gluposti...)
4.Pisanje. Oduvijek volim pisati. Ispisala sam desetak dnevnika,volim pisati pjesme i izmišljati priče. To je super. Likovi rade ono što vi hoćete, nema neugodnih iznenađenja,sve je po vašem. Ne sad da sam ja neka opsjednuta kontrolom,ali volim kad bar na papiru sve ispadne onako kako sam ja zamislila. Ukratko,pisanje je moj određeni bijeg od stvarnosti.
5.Zašto se ovaj blog zove Soba za tugu?
Tose Proeski - Soba za tugu
Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s drugim odes od mene
i sve mi nizbrdo krene
da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane.
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise.
I bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi.
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise.
U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe.
Ovo je odluka moja
i mnogi ce da se cude
a kada odlucim nesto
to tako mora da bude
da mrakom zamenim tugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane.
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise.
I bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi.
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise.
Pjesma koja me veže za neke lijepe trenutke. Trenutke koji,kad ih se sada sjetim,bole jer ih više nikada neću moći vratiti,ali koji su mi puno značili i ne bih ih mijenjala ni za što na svijetu.
Štafetu predajem božidaru
i Vendi
Pusa svima...Nadam se da ste mi dobro...
Cao...
Pa kako ste mi? Meni je sve super,samo još da nije škola počela... Onaj iz tjelesnog nas iz sata u sat doslovce zlostavlja. Trebali ste nas vidjet poslije tzk-a svi smo šepali ko da imamo sto,a ne 15 godina.
Enivej,onaj prošli post zanemarite jer sve je to obično sranje. Nisam popušila njegove fore. Neće nitko gazit po meni,nema šanse. A ponajmanje ne neki tamo mali razmaženi purger.
(Mislim,nemam ja ništa protiv purgera,da se ne bi ovo krivo shvatilo...)
A jučerašnji dan bio je predobar...izašla sam s jednim slatkim dečkom i baš nam je bilo super... (i to je sve što ću reći zbog nekih osoba).
I...ne znam što da više napišem...Htjela sam napisati toliko toga...jedva sam čekala da dođem do kompa a sad nemam pojma što bih napisala... (Mislim,nije da je nekog previše briga,i tako ovo gotovo nitko ne čita).
Uglavnom...zanima je ko je taj "Frend" što mi je ostavio komentar i što me navodno poznaje...i je li zbilja frend ili još jedna od osoba koje nemaju svoj život pa se petljaju u tuđe? Slobodno mi se javi na mail...
Pusa svima...anđelak oprosti zbog nejavljanja ali zdrman mi je mail...probat ću ti sada poslat...
I evo jedna pjesma stvarno lijepa pjesma kojoj ne znam (točan) naslov...
...TUGO...
Sad kad sam jedan od bivših
i znam da nije ti stalo
Glasom od šapata tišim
sam sebi kažem budalo
Jer znam da trebao ne bi
al ja još mislim o tebi
U meni nada rodi se
i umre svaki dan
Neću da te krivim
al ovo moram ti reći
Još uvijek zbog tebe živim
s tugom al nadam se sreći
I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
Da me na tebe podsjeti
A ja joj kažem
Dobro došla u moj dom
tugo mirišeš na usne njene
Hajde reci drugu svom
Tko ih ljubi
Mjesto mene
Da,puno ću psovat u ovom postu. Jako puno. Pa,kome se ne sviđa... Njegov problem.
Medo?! Kurac medo! To je nazlobnija najpokvarenija svinja.
Posvađali smo se. I ajde,pređem ja preko svega,kao što sam i uvijek...
U kafiću puste našu pjesmu...Ma zajebi sve,pošaljem mu poruku. Jer volim ga. To mu i napišem. "Jebe mi se za sve medo,ja te lolim..."
Koja glupača...
Nazovem ga na putu kući,a on meni:"Šta je?!"
Ja onak,sva zbunjena.
"Ne mogu. Sad imam curu." I poklopi. Svejedno. Da nije on poklopila bi ja.
"Imam curu..." A Koji kurac sam ti onda ja?! Ono,hvala što si me obavijestio.
Isuse! Kako ga mrzim. Kako MOŽE? Toliko me molio da mu oprostim... Plakao je,k vragu! I sad ono,mrtav hladan:"Sad imam curu."
A ja njemu da ga volim. Kriste,kako me sramota. Užasno se osjećam. Kao da mi je šamar lupio.
A kad se samo sjetim kako sam govorila:"Daj,Matija,pa ne možemo mi uspjet. Pa daleko smo. Ti ćeš nać curu."
"Neću,ja samo tebe volim,ti si moja manekenka...ja nikad ne bih mogao voljeti drugu." Pričam ti priču!
Kako šugav osjećaj... I ono,užasno mi se plače. Zato i pišem ovo. Jer ću inače samo tulit. A to si neću dopustit. Ma nema šanse.
Zbog drugih stvari se plače... Ne mogu više... Idem...
Ajde pusa svima...neću reći "volim vas",večeras mi te riječi nekako teško padaju...
U svakom slučaju...Želim Vam Laku Noć...